Pismo Slađane iz Zadra

Jelenino pismo
10. ožujka 2017.
Laurino pismo
10. ožujka 2017.

Ako mislite da ste pogriješili u svojem životu, a ne znate gdje i kako saznati svoju budućnost, javite se vidovnjaku Dariju s povjerenjem i dobit ćete odgovore na svoja pitanja

Zovem se Slađana, imam 38 godina i pišem vam već treći put te se nadam da ćete mi pismo objaviti. Moje su teškoće započele prije osam godina kad sam se udala za svoga supruga Gorana.

Prije same udaje imala sam život kakav se samo poželjeti može. Goran i ja smo se upoznali na jednoj zabavi i nakon godinu dana vjenčali se. Prije ulaska u brak, imala sam već razvijen obiteljski posao, svoj stan i bila sam uistinu sretna. Nakon samo nekoliko mjeseci od vjenčanja, osjetila sam da nešto nije u redu. Sve je nekako stalo, i posao, i privatni život.

Mislila sam da samo treba proći vrijeme kako bi se sve posložilo, ali svakim je danom sve bilo gore. Nisam nikome željela pokazati da je moj brak samo mučenje, a i oduvijek sam bila borac. Ni Goranu nisu cvjetale ruže, budio se noću i prosjedio ostatak noći.

Nebrojeno puta sam ga pitala što mu je, no nije mi znao objasniti. Mislila sam da će djeca sve promijeniti, no unatoč svim pretragama, nisam mogla zatrudnjeti. Godine su prolazile, a ja sam razmišljala da napustim Gorana jer nisam više mogla pronaći razlog zbog kojega bih više ostala s njim. On se znao povući u sebe i u kuću, a ja sam brinula o svemu tijekom sedam godina. I tako sam jednoga jutra samo pokupila svoje stvari, napisala pismo suprugu i vratila se svojim roditeljima. Majka me nagovarala da mu se vratim, a ja sam to odbijala.

Tada mi je predložila riješiti problem na drugi način. Nisam razumijela što mi želi reći i tada me odvela svojoj prijateljici koja mi je pričala o problemima svoje kćeri i sina i vidovnjaku Dariju koji im je pomogao. U nevjerici sam napustila stan te majčine prijateljice. Kad smo stigle kući, majka me nagovorila da nazovem gospodina Darija, i to pod izlikom da nemam što izgubiti. Nazvala sam ga samo da joj udovoljim. U razgovoru s njim saznala sam da on uistinu može vidjeti i prepričavati mi dijelove iz moga života kao da ih je sam živio. Bila sam zbunjena. Predložio mi je da ga posjetim, a kada sam to rekla svojoj majci, ona se samo počela spremati. Prilikom ulaska u ured gospodina Darija bila sam vrlo napeta, on me umirivao. Ispričao mi je zašto ja nemam sreće u braku i životu. Rekao je da se Goranova majka objesila, a ja sam ga uvjeravala da je poginula u prometnoj nesreći te da mu je otac kod sestre u Kanadi. Nije se dao smesti, štoviše pričao mi je da mu je otac u psihijatrijskoj bolnici, i to već deset godina. Nadalje, govorio je tome kako oni imaju urok ili karmu koja utječe i na njihovog sina.

Vrativši se kući, otišla sam Goranu, a on mi je sve to potvrdio. Tada sam uistinu i povjerovala Dariju da će učiniti sve kako bi oslobodio Gorana toga uroka te da ćemo se zajedno osjećati dobro. I dok ovo pišem, osjećam se prekrasno u braku sa svojim suprugom, a i čekamo prinovu.

I nadam se da sam bila dovoljno uporna da mi objavite pismo kako bih zahvalila Dariju.

KONTAKT
060300033 • fiksna linija 1,71 kn/min • mob. 2,92 kn/min
060600025 • fiksna linija 6,88 kn/min • mob. 8,28 kn/min
kljuc.nade.hr@gmail.com